Što nama zapravo znače – boje?

Boja je jedan od najbržih, a često i najjačih načina kako doživljavamo svijet oko sebe. U svim su kulturama povezane s temeljnim simboličkim sustavima, bile su i jesu važno sredstvo za izražavanje društvenoga identiteta, kao i političke i vjerske pripadnosti.

Inače, Hrvatska riječ boja balkanski je turcizam, a dolazi od tur. boya sa značenjem koje potječe od “ukras”, “krasiti”.

Korištenjem odgovarajućih boja u adaptaciji interijera možemo naglasiti prednosti i ublažiti nedostatke pojedinog prostora, ali i potaknuti različite ugođaje, ovisno o vlastitom ukusu, okolini i namjeni same prostorije.

Mogućnost ljudskog oka da raspoznaje boje temelji se na osjetljivosti stanica receptora u mrežnici na svijetlo različitih valnih duljina. Da boje imaju svoju valnu duljinu otkrio nam je Sir Isaac Newton još krajem 17. pokusom u kojem je snop bijele (sunčeve) svijetlosti usmjerio na prizmu čime je izazvao njen rasap. Time je dokazao da su stvari ‘obojane’ zbog toga što neku od boja iz spektra upijaju, odnosno reflektiraju više od drugih. Stoga je ono što vidimo kao boju zapravo ona valna duljina koju neki objekt najviše reflektira. Na njegovim znanstvenim postavkama temelji se suvremeno razumijevanje i sagledavanje boje kao fizikalne veličine.  

No, mi se ovdje ne želimo baviti fizikalnim već psihološkim parametrima boje.

Jedna od prvih formalnih analiza psihološke teorije boja stigla je od njemačkog pjesnika, dramatičara, romanopisca i esejista Johanna Wolfganga von Goethea, koji je 1810. objavio djelo pod nazivom Theory od Colours.

Goethe je Newtonovu teoriju redefinirao te nadopunio na posve nov način, analizirajući boje kroz njihovu prirodu, odnosno kroz naše poimanje tih istih boja.

Proučavajući  vizualni fenomen boja općenito – njihovu međusobnu harmoniju i komplementarnost povezanu s mehanizmom percepcije samih boja, postavio je temelj definicije emocionalnog učinka boja kroz njihovu primjenu u svakodnevnom životu – znanu kao psihologija boja.

 Goetheov krug boja, 1810.

Goetheov krug boja, 1810., preuzeto sa: Brain Pickings

Tako Goethe piše:

Žuta: „In its highest purity it always carries with it the nature of brightness, and has a serene, gay, softly exciting character.

Plava: „Blue gives us an impression of cold, and thus, again, reminds us of shade. We have before spoken of its affinity with black. Rooms which are hung with pure blue, appear in some degree larger, but at the same time empty and cold.

Crvena: „It conveys an impression of gravity and dignity, and at the same time of grace and attractiveness.

Blago uzbudljiv karakter žute, hladnoća plave, dostojanstvo crvene – zvuči poznato?

Dugo nakon njega, 1947. godine, Max Luscher je napravio prve testove pomoću kojih se istraživao uticaj boja na ljudsku psihu.

Iako je doživljaj boje subjektivan, postoje univerzalna značenja i raspoloženja koje one potiču. U svakoj ljudskoj zajednici postoji niz asocijacija koje se povezuju s određenom bojom pa je simbolika boja uglavnom univerzalna unatoč nekim manjim razlikama.

Osobinama pojedinih boja i efektma njihove primjene u adaptaciji prostora bavit ćemo se u budućim postovima.

Stay tuned   :-).

Zainteresirali smo vas? Planirajte uređenje ili adaptaciju sa nama! Kontaktirajte nas.

Share
This entry was posted in boje, uređenje and tagged . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *