Svi vlasnici nekretnina – na parove razbroj se!

Nedugo smo ovdje pisali o dvojbi između kupnje starogradnje i novogradnje bez da smo se osvrnuli na samu potrebu za kupnjom nekretnine.

Još brojite?

Znate li da kotiramo visoko na ljestvici vlasnika nekretnina, mi Hrvati koji vječno balansiramo na rubu crvenih minusa i dugova?

Prema podatcima iz posljednjeg Biltena Zane od 16.9.2013. vlastiti stan ili kuću u Hrvatskoj ima 92 posto građana. Brončana medalja među sad 28 država članica Europske Unije. Odmah iza Rumunjske i Litve. Detaljnije, najveći broj hrvatskih građana stanuje u samostojećoj kući (71,7 %), po čemu smo vodeća članica Europske unije, a 21,8 % stanovnika živi u stanovima.

Posjedovati nekretninu u Hrvatskoj čini se sinonim je životnog uspjeha – vrlo ste vjerojatno ne jednom imali priliku bilo čuti bilo sudjelovati u deklariranju tipa „Kako nisi ništa postigao/postigla, pa kupila si stan?!“ ili možda „Moš` mislit uspješan, koliko znam još nema vlastiti stan!“ Ne? Da. Druga strana medalje je naravno – vjenčani dok nas smrt od kredita ne rastavi.

Tako velik udio vlasništva nad nekretninama specifičan je za manje razvijene i siromašnije članice EU.  Kako molim? Pa i nije zapravo previše čudno. Razlog leži najčešće u tradicionalnom stajalištu o tome da je ulaganje u nekretnine najsigurniji oblik ulaganja, odnosno štednje, budući da vrlo često drugi oblici ulaganja u tim zemljama nisu ni bili dostupni ili su bili visoko rizični. Pri čemu se na „te zemlje“ misli na manje razvijene i siromašnije zemlje. S druge strane, u tim istim zemljama zapravo ne možemo govoriti o optimalnom tržištu najma stanova. Koliko ste, i opet, puta čuli „Bolje da mjesečno plaćam vlastiti stan nego najam“ odnosno „bolje da ulažem u svoje nego u tuđe“. Štima, kad je iznos kredita jednak ili otprilike jednak iznosu najma, a znamo da baš i nije. Pod uvijetom da uopće možemo dobiti ili otplaćivati nekakav kredit ipak se odlučujemo kupiti vlastitu nekretninu, ali onda je to ona površinski neprilagođena našim potrebama ili ona starija i derutnija odnosno upitne kvalitete.

Stanje na znanje

O čemu pričamo?

Pa kao prvo o tome da je trenutno najveći udio dvočlanih kućanstava (25,6 %), ali gotovo je identičan udio samačkih (24,6 %), slijede tročlana (18,8 %) i četveročlana (17,3 %). Posve u skladu sa demografskim trendovima u diljem lijepe naše.

Živite li u nekretnini adekvatnoj broju članova? Ili bi vam dobro došla neka adaptacija koja bi uključivala rušenje ili pomicanje zidova? Sjećam se stanova obaju svojih baka i djedova u kojima sam provodila većinu vremena: visokih stropova, debelih zidova, besmisleno velikih soba i jednako besmisleno malih kupaonica i kuhinja. No poklonjenom konju se ne gleda u zube, ti stanovi bili su iz onih sretnijih vremena kada su poduzeća priskrbljivala stanove svojim zaposlenicima ili onih vremena u kojima je inflacija pojela vrijednost duga.

Možda tek kupujete nekretninu? Evo što se nudi u susjedstvu: dvosobni i trosobni stanovi, 65 i 85 m2. Planiranja (novo)gradnja je čini se zapela negdje u vremenu, posve ignorirajući spomenute demografske trendove odnosno potrebe stanovništva.

IMG_5292Izvor: DLF

Pitate li se ujedno i kakve je kvalitete? Ili kakve bi kvalitete trebala biti? Proučite Aktualne trendove i poželjne standarde izgradnje ili adaptacije stambenih nekretnina na istom linku.

Kao drugo, prema pokazateljima problema s kojima se suočavaju kućanstva, čini se da curi i fijuće na sve strane: 42,04% kućanstva navodi problem dotrajalosti vrata, prozora i podova, 26,65% vlagu i prokišnjavanje, 23,73% manjak prostora i – čitajte pažljivo – 7,57% nedostatak wc-a unutar prostora. Uz četiri promatrana stambena problema, zabrinjava neadekvatnost, zastarjelost i zapuštenost svih vrsta izolacija (toplinsku izolaciju kao problem ističe oko 30 % građana, podjednako i zvučnu; oko 25 % građana smatra da stanovi nemaju kvalitetne električne odnosno vodovodne instalacije, a loše krovište ima oko 23 % kućanstava).  I opet ništa čudno, unatoč ekspanziji građevinskih aktivnosti u proteklom desetljeću, još je uvijek u ukupnom stambenom fondu najveći udio onih sagrađenih tridesetak godina nakon Drugoga svjetskog rata (od 1960. do 1990.) pa je prosječna starost stanova u Hrvatskoj oko 40 godina.

IMG_5291Izvor: DLF

Šećer na kraju tj. nekretnina u Zagrebu

Juuuhu? Naravno da ne, ali što je dobro za nas…jer ovi predočeni podatci o stanju starogradnji kao i činjenica da je velik dio novogradnje upitne kvalitete, većinu nas ne priječi u nakani da se pošto-poto dočepamo neke nekretnine jer se ulaganje u nekretnine – znamo – isplati. I isplati se, možda u samom Zagrebu ili eventualno na obali. Čak možda i u središtima preostale tri hrvatske metropole. Drugim rječima tamo gdje ćete je moći iznajmiti ili prodati u slučaju da u nekom trenutku svog životnog vijeka odlučite tamo ne živjeti. Ali s Zagrebom ne možete pogriješiti. Sto jest, jest, tržište nekretnina caruje i blaguje po svim propisima hrvatskog centralizma 🙁 .

Zainteresirali smo vas? Planirajte uređenje ili adaptaciju sa nama! Kontaktirajte nas.

Share
This entry was posted in adaptacije, radovi and tagged , , . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *